Nedaleko od hrvatske metropole Zagreba, točnije dvadesetak kilometara, smjestilo se Dugo Selo, na rubovima posavske ravnice i blagim padinama prigorskog kraja, blago dodirujući moslavačke prostore. Taj prostor ima izuzetno prometno-geografsko i gospodarsko značenje. Veza je između Jadranskog mora i Panonskog zaleđa. Grad je povezana cjelina naselja Andrilovec, Dugo Selo, Kopčevec, Kozinščak, Leprovica, Lukarišće, Mala Ostrna, Prozorje, Puhovo i Velika Ostrna, koji se rasprostiru na 54,24 km²
Najstariji zapisi o ovome kraju sežu iz 1209. godine, u povelji kojom kralj Andrija II. uzima u svoju zaštitu hrvatske redovnike, božjake ili templare. U povelji nabraja sve posjede križara u Hrvatskoj, te spominje kako je istom redu darovao "terram etiam sancti Martini" - zemlju svetog Martina. Također spominje i crkvu koja je 1209. postojala nedaleko od imanja Božjakovine, crkvu svetog Martina na Martin Bregu. Martin Breg je vjerojatno bio svetište Hrvatima i prije pokrštavanja, što dokazuje naziv sela Kozinščak na istom brdu, jer su stara svetišta obično nazivali po "kozi" da ga poruže. Kanonska vizitacija iz 1642. godine govori da župi u Prozorju, gdje je bila crkva, pripadaju Banja Sela, Črnec, Dvorišće, Ostrna (Velika i Mala), Jendrilovci (Andrilovec), Glavnica, Kopčevci, Kozinščak, Laktec, Linterjevci, Lukarec (Lukarišće), Meglovci, Mikulinci, Sela (Dugo Selo), Svetomartinci (Prozorje), Šaškovec, Trebovec i Veprovica (Leprovica).
Ukinućem templara Božjakovina postaje vlasništvo reda ivanovaca, 1490. godine prelazi u ruke raznih feudalaca, 1541. dolazi u vlasništvo obitelji Zrinski, a od 1685. uvedena je u posjed obitelji Drašković. U njihovom posjedu ostaje do 1858. godine, a 1896. kupuje ju austrougarska vlada.
Božjakovini su pripadala sva sela na sjeveru do Helene, na jugu do Save, na istoku do rijeke Lonje, a na jugozapadu do Črnca; svega 26 sela s kmetovima među kojima su i Sela (Dugo Selo), te vinogradi. Uz težak život kmetova u ovaj kraj stalno provaljuju Turci. 1591. godine došli su do Božjakovine i Kraljevca, zauzeli 26 tvrđava i tvrđavica, spalili i opustošili stotinu sela i odveli u ropstvo oko 35 tisuća Hrvata. Dugo Selo se također sudjelovalo u velikoj buni Matije Gupca.
Na početku stoljeća ovo je izričito poljoprivredno područje, sa sitnim seljačkim posjedima. Tek tada se stvara prva industrija - mlin u Dugom Selu 1908., u Brckovljanima 1917., u Božjakovini ciglana i pilana 1920. godine. Vinogradi su bili zasađeni na površini od 16 kj i zasađeni su plemenitim vrstama grožđa. 1906. godine vinogradi su davali 400 hl mošta i 10.000 kg grožđa od čega je 600 kg izvezeno u Beč, Prag, Lavov, Krakov, Graz, Drezden i Berlin.
Čitavim tijekom Domovinskog rata u jedinicama Hrvatske vojske, MUP-a, i u sastavima ostalih jedinica, poput HOS-a i sličnih, sudjelovalo je oko 2.000 naših sugrađana, što čini 10% od ukupnog broja stanovnika bivše općine Dugo Selo. Poginulo je 18, a ranjeno 70 branitelja s ovog područja. Iz tog je vidljivo da je dugoselsko područje u ovom ratu dalo izuzetan doprinos. Tijekom rata stvorio se izuzetno kvalitetan časnički sastav. Značajan broj dugoselaca danas radi na vrlo odgovornim zadaćama u Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru oružanih snaga RH i postrojbama HV.